Hrabrost jednako ludost?

O meni...
Dragi kolege, dragi poduzetnici i dragi čitatelji,
luda sam i hrabra – moram se tako izraziti kako vam se po prvi puta predstavljam unutar projekta ProknjižiMe.
Usudila sam se kročiti u svijet interneta i svijet društvenih mreža, te sam se i sama odvažila - biti blogerica!
Odakle dolazi ova misao da bih ja (baš ja, imenom i prezimenom) mogla biti to isto, kada je već takvih priča u virtuali mnogo, a možda i previše?
Odakle mi pravo misliti da bih i ja mogla tako nešto raditi pokraj dobro uhodanog posla i obiteljskih obaveza, te mogu li pronaći vremena još i za pisanje blogova?
Hej Miki! Luda i hrabra jesam, no ideja se nije rodila ovoga trenutka – traju te moje eskapade već duže vrijeme, slažu mi se misli i namjere u glavi, čekam čas kada i kako da sve to pretočim u akcije…no, moram dodati da sam upoznala niz poduzetnika u kojima tinja isti žar.
Kažu da je osobi samoj o sebi najteže napisati nekoliko riječi, stoga nastavljam u nekoliko crtica…
Od kada sam naučila pisati, držim olovku u ruci i ispisujem, računam, obračunavam, dogovaram i pregovaram…službeno (tako se vodi) to je punih 25. godina radnoga staža, ali godine su tu samo da se broje (kaže naš domaći tamburaški sastav Satir), ako nisi dodao nadogradnju i učenje uz sve te godine rada – teško da bi se danas pričalo o ikakvom poduzetništvu, blogu, savjetovanju i javnoj razmjeni znanja i iskustva, čemu služi blog ProknjižiMe.
Samohrana sam majka dvoje (još uvijek) malodobne djece, kojima je poznato da svoj posao jako volim i da sam često vezana za njega, pa mi rado dođu priskočiti (Mihael i Klara voli vas mama uvijek i zauvijek) – ne znam jesam li od djece trebala tražiti privolu po Gdpr-u… (neka napiše tko zna). Ove moje pošalice na temu razumiju svi koji se bave poduzetništvom, a svakako moje kolegice i kolege koji su svojim klijentima izvori i riznice znanja, doduše isti ti slabo su prepoznati u krugovima gdje se donose zakoni, ali možemo ipak reći da se i tu nešto kreće – na bolje…klasa optimist – uvijek bila i ostala J.
Školovanje – zadnja sam generacija koja je (u mom gradu) završila Gimnaziju Nova Gradiška ekonomskog smjera, koju su nakon moje generacije ukinuli, ali i danas se rado sjetim nekih predmeta koje sam slušala i učila, poput: poduzetništva, novčarstva, bankarstva, marketinga, bilanciranja…i slično.
Već od rana radim prvo kao zaposlenik u obiteljskoj tvrtki Kontoar d.o.o. osnovanoj 21. svibnja 1991. godine (sam datum je bitan datum za našu obitelj) osnovanu s vizijom mojih roditelja. Nekom drugom prilikom ćemo o tim godinama i razlozima otvaranja tvrtke, o poslovanju u ratno vrijeme i preživljavanju..
Ipak iz tog vremena zanimljivost jest da smo prvo računalo ili PC nabavili u Varaždinu kao i prvi iglični pisač, a programi su bili u Dos obliku. Prvi program koji smo koristili je sastavio poznanik (danas smo kumovi unakrsno više puta), ali osnovu svega je opet činio čovjek – kao i danas – sa svojim pristupom u vođenju poslovanja. Nekada su posao vodili roditelji, danas njihova djeca, sutra (nadam se) netko od moje i bratove djece.
Danas ja vodim tvrtku, zapošljavam više osoba, brojke su mi u prstima, baš poput profesionalnog vozača i njegovih kilometara, a u upravo sam ubacila sam petu brzinu – jer kada ako ne sada!
Pratite me i dalje jer avantura ProknjižiMe tek kreće. Želite saznati o čemu ću pisati u idućem blogu?
Može – idući utorak u isto vrijeme na istom mjestu 😊
Mirela
#proknjizime #utorkom