Vanjsko i unutarnje
Evo jedna moja – fotografija – napravljena mobilnim uređajem, slikana u portretu, namještana na ekspoziciju -1,6 – kamerom namještenom na odbrojavanje od 10 sekundi, kako bi svjetlost bila što bolja, također kamera je okrenuta naopako.
I što vidite? Sliku kakva se meni sviđa – ne nužno i svakom tko ju ugleda ali ona pokazuje samo – vanjštinu moga bitka, trenutno, unutarnje je teško uopće zaključiti!
Zašto je tako? A zašto slika ne prikazuje senzaciju trenutnog mjesta na kojem prebivam ili onoga što radim – samo tren i ništa više!?
Nema ničeg hedonističkog u ovoj slici – rekli bi, ali s druge strane što smo to počeli nazivati hedonizmom?
Mislim da je to postao pojam kako bi se prikazalo pojam u nečem nadnaravnome – što si ne može svatko priuštiti – hrana, piće, pogled…a tko kaže da osobe poput vas ili pak mene ne uživa – baš u onome što voli – i da je to za njega hedonizam? Hedonizam ionako potječe od grčke riječi „hedone“ što znači – užitak.
Može to biti dobra šetnja kroz prirodu ili pak uživanje u moru…Tako besmisleno upotrebljavamo riječi – kako bi se netko drugi osjećao manje vrijednim jer ne uživa kao mi. A tko to kaže da je tako? Po čemu zaključak da je netko gori/bolji – čemu iznošenje nepotrebnih stavova – imaj stav – ali ne trebaš ga uvijek nužno dijeliti baš s nikim. Osim ako to se ne odražava na tvoju unutarnju ravnotežu i smisao…ili baš direktno utječe na način življenja. Jeste uistinu slobodni kada dopadnete pod društvene utjecaje i sve one silne senzacionalističke vijesti i podjele? Sloboda?
Plavetnilo našeg mora, prema statistikama ove godine nije posjetilo jako veliki broj stanovnika naše zemlje, ali spram toga često ga upravo posjećuju državljani drugih zemalja. I gle čuda – na našem moru je uobičajeno susresti različite nacije, i ne brinemo se zbog toga – turisti su, turistička smo zemlja…dok iste takve ako sretnemo u drugim krajevima lijepe naše – gledamo drugačijim očima, počesto… Evo jedne moje zgode: dok sam i sama uživala u moru, koje liječi, uz mene je plivala mlada žena sa nikabom (imala je prekrivene kose, ne i lice) ili hidžab (možda se i drugačije naziva, neka mi oproste moje neznanje moje prijateljice iz drugih zemalja) – dakako da mi je jasno da je druge vjeroispovijesti…ali što smo se nasmijale i zaključile da more je toliko ugodno – a ona se osjeća super jer je slobodna biti obučena kako želi – kaže da izbjegavaju mjesta gdje idu „njeni“ jer ju više osuđuju nego bilo koji stranac – uključujući i mene.
Ugodno smo se napričale, a more? More nije pitalo za vjeru.
Hedonizam eto na najjače, kod mene sa nikakvim fensi slikama, a niti torbama koje označuju marku nekog brenda, obične šlape, ručnik, koji se može dobro oprati ako ostane kreme za sunčanje, kojim slučajem, od mora i pijeska…, kupaći koji meni odgovara…voda, kava nešto skromno za pojesti…jednostavnost, a meni hedonizam…
Unutarnje stanje je svedeno na pripremu duha u razumijevanju drugih, bez imalo osude…uz malo dobre muzike u današnjem danu samo uz glazbene podloge instrumentala deep house poput DJ Aurm…hedonizam – oku i nepcu za duh i okrjepu u hrani koja je pripravna za današnji objed, onaj nedjeljni, odjeća je oprana, mirišljava, ispeglana složena…sna je bilo dovoljno jer tijelo to zahtjeva…rekli bi mnogi priprema za radni tjedan…ja kažem priprema je već gotova sada samo realizacija koja već teče…
Da, je ovo je uvodnik u moje nove tekstove koji mogu biti prožeti zapažanjima u radu i životu, kao osobe, žene, majke, poslovne i obiteljske žene…
Mirela
