Nakon što prođe završni račun – dolazi potreba za tišinom
Završni računi. 
Za mnoge poduzetnike to je “još jedan papir”, “još jedan rok”.
Za mene – to je sezona. Period godine koji u mom uredu ima svoj ritam, svoje boje, svoje granice. I svake godine iznova – svoje granice pomiče.
Kada krene, krenem i ja.
Punom snagom, punim srcem, punim danima.
Tablice, usklađenja, pozivi, podsjetnici.
Dok drugi planiraju vikende i proljetna putovanja, ja planiram tko mi još nije poslao izvode. I tko se zadnji puta javio s riječima “samo da ti još to pošaljem”.
Kad ti ostane još par dana…
I onda, negdje krajem travnja, shvatim da je ostalo još samo nekoliko dana.
Još nekoliko dana do predaje. Još nekoliko dana do trenutka kada sve bude u sustavu, kada brojevi sjednu, kada znam – gotovo je.
I svake godine, baš tada, uhvati me tiha misao:
“Sad bih samo – jednu malu pauzu.”
Ne vikend.
Ne put.
Ne serija.
Samo tišinu.
Pauzu u kojoj nitko ništa ne traži.
Pauzu bez brojeva, bez pitanja, bez “hitno je”.
Malu psihološku pauzu. Disanje bez stege. Pogled u nebo bez vremena.
Iza svakog izvještaja stoji – maraton
Završni računi nisu samo Excel tablice.
Oni su slika svega što ste radili prošle godine.
I za mene, kao računovođu, oni su teret povjerenja.
Jer iza svake bilance, svake dobiti, svakog rashoda – stoji nečiji trud, posao, odluka.
I dok svi gledaju kraj godine kao brojku, ja u tom broju vidim ljude.
Vidim sate koje ste proveli, greške koje ste ispravili, i snove koje još niste ostvarili – ali radite na njima.
Pouka?
Završni račun nije kraj.
On je podsjetnik da ste preživjeli još jednu poslovnu godinu.
I da ste zaslužili – ne samo priznanje, nego i pauzu.
Zato, ako ste poduzetnik, i upravo sada čitate ovaj tekst između dva maila, dva sastanka, dvije isplate…
Napravite pauzu.
Ne sutra.
Ne kad prođe kvartal.
Danas.
Jer posao će čekati.
A vaša glava, vaša motivacija, vaša tiha potreba – neće.
Mirela Relković
(osoba koja zna koliko toga stane u jedno “gotov je završni”)