Jedan dan je u poznatoj jutarnjoj emisiji “Dobro jutro Hrvatska” prikazan radni dokumentarac o zaposlenicima koji se brinu o svim segmentima emisije i cjelokupnom tijeku pripreme i izvedbe svake pojedine emisije u svom realnom dnevnom tempu.
Nakon što su objavili te snimke – javljali su se gledatelji i to u nevjerici – jer su gledajući prilog o količini angažmana svih uključenih u produkciju ove omiljene emisije shvatili kako određeni dio ljudi vrlo rano ustaje i kako cijeli dan sudjeluju u stvaranju emisije. Prikazan je rad od 4-5 ujutro pa do kasnih večernjih sati i rekli – to vam nije normalno.
Mnoge profesije rade u gluha doba noći i jutra, cijele dane i večeri. Svi rad u „nije normalno“ uvjetima i ne dobivaju time posebnu pozornost. E pa, u mojoj (našoj) profesiji se nismo imali kada snimati i nije nitko imao prilike snimiti dokumentarac o našem angažmanu od rano jutarnjih do kasno večernjih sati – ali zadnja 4 mjeseca računovođe su radile istim tempom, a vjerujem da mnogi tako rade i dalje…
Naše grupe na društvenim mrežama su bile prepune podrške jedni drugima. Što savjetima za pristupanje i rješavanje raznih slučajeva, a koji se mogu primijeniti zakonski, za naše klijente – poduzetnike. Poduzetnici si tu koji su nam dali povjerenje za pripremu obračuna, a koji u konačnici stoje pred Zakonom iza svih svojih poslovnih odluka.
Mnogi su u tom vremenu radili i kada su bili bolesni, ali i kada su i djecu morali nevoljko ostaviti sa svojim bližim članovima obitelji. A njihov život je u tom periodu bio sveden – na obračune i brojke.
E pa i to nije normalno – zato sve više primjećujem kako mnogobrojni odustaju od ovog zahtjevnog posla. Stres koji zadaju rokovi nosi svoj danak.
Mnogi bi rekli – pa i ja – pa nije da o tome ovisi život – nismo doktori – ali opet odgovornost je ta koja nas tjera da svoj posao obavimo kako treba.
I većina nas je i obavila i sve predala u roku – vjerujte mi, čak i za one klijente koji nisu niti pitali jesu li njihovi obračuni gotovi i predani.
Kako sam i sama u toj skupini – #nijenormalno – vjerujem da je promjena – samo do mene i nikoga više.
Osobno ne znam, bih li ja zaista „normalno“?
Mirela
Ova web stranica koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi poboljšala korisničko iskustvo. Nastavkom uporabe stranice prihvaćate uvjete korištenja. više
The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.