Auto cesta kao biznis?
U svijetu svjetskih biznisa zapadnih zemalja jedan od najunosnijih infrastrukturnih jest onaj oko naplate auto cesta. Pošto su naši političari tamo negdje krajem 90-ih bili suglasni oko toga da našoj državi trebaju kvalitetne ceste preko kojih će nam lakše dolaziti strani gosti i preko kojih će se odvijati transport, doba dio ranih 2000-ih kod nas je država investirala u izgradnju upravo te infrastrukture.
Računica godišnje prometa je jasna: broj naplaćenih dionica x broj vozila određenih kategorija minus troškovi održavanja infrastrukture i pratećih troškova poslovanja, operativnog i stručnog osoblja i naplate puteva. Ovako dođemo do neke cifre godišnjeg profita.
No, nije ne može sve biti jednosatno kada može biti i komplicirano.
Uzmimo za primjer autocestu Zagreb – Macelj. 2003-e godine dana je u koncesiju na 28 godina, dakle do 2032-e s time da je koncesija ne produživa.
Ali, zašto je baš ovaj primjer tako interesantan, da ostanem u okvirima pristojnog.
Naime, osoba odgovorna za potpis i provođenje ovog ugovora/koncesije potpisala je da će RH plaćati ugovornom koncesionaru naknadu za pad prometa. Da dobro ste pročitali. Idemo još jednom – RH plaća koncesionaru naknadu za pad prometa. Prvo logično pitanje se postavlja – koliki je prag tzv. pada prometa?
Citiram „Prema ugovor o padu prometa, manjak za izjednačavanje znači za svako godišnje razdoblje ukupan zbroj referentnog prihoda razdoblja građenja te referentnog prihoda razdoblja upravljanja, u svakom slučaju u mjeri u kojoj se primjenjuje na to godišnje razdoblje, umanjeno za stvarni prihod tog godišnjeg razdoblja, umanjeno za manjak u odnosu na prognozu dogovoren ili određen za to godišnje razdoblje u skladu s izračunom utvrđenim ovim ugovorom. Manjak za izjednačavanje može biti pozitivan ili negativan broj ili nula. Manjak u odnosu na plan znači za svako godišnje razdoblje ukupni iznos prognoziranog referentnog prihoda u razdoblju građenja za to godišnje razdoblje umanjeno za iznos prognoziranog prihoda za to godišnje razdoblje, s tim da će se ako je manjak u odnosu na prognozu manji od nule, smatrati jednakim nuli.“
O kakvim mi tu ciframa govorimo?
Ovu ludu cifru isto citiram „ Ugovoreno je da će Republika Hrvatska plaćati naknadu kao subordinirani zajam, odnosno sredstva zajma vraćaju se Ministarstvu nakon što budu vraćeni svi krediti bankama, a kamatna stopa je 6,0 %. Stanje zajma na temelju naknade za pad prometa koncem 2018. iznosi 195.947.208,00 kn, odnosno 26.416.613 EUR.“
Poduzetnička moja publiko, ne bavim se istraživačima novinarstvom, bavim se zdravom pameću i poduzetničkim načinom razmišljanja.
Biste li vi potpisali ovakav ugovor s nekim kome npr. trajno dajete neki prostro u najam ili potpisujete bilo kakav ugovor koji se tiče neke suradnje u kojem ćete vi isplaćivati 26 milijuna ako vaš poslovni partner svake godine s vašim proizvodima na napravi „zagarantirani“ promet?
I šta kažu da u državnoj blagajni nema para, ali ima u obveznicama?
Mirela
