Kada dobijem upit za obavljanje prakse u mom uredu, počesto to biva iz obližnje komercijalne škole. Rezultat je takav da se rijetko odlučujem za izbor praktikanata jer obično ne dobijemo relevantne podatke od škole – što bi u toj fazi bilo primjereno podučiti praktikanta.
S obzirom na moje računovodstveno iskustvo i na stručni profil škole već dobro znam da bi bilo dobro pokazati polazniku različite vrste dokumentacije jer to je osnova od koje se kreće. Prije svega đak se uči načinima razvrstavanja dokumentacije koja bi kao takva bila spremna za početnu fazu odlaganja i pripremu knjiženja dokumenata za recimo obračun Poreza na dodanu vrijednost, knjiženje u Knjigu primitaka i izdataka ili knjigu prometa.
Također učenicima bi bilo korisno saznati i kako funkcionira izrada kalkulacija u maloprodaji, veleprodaji ili proizvodnji.
Praktikant u tih par sati obvezne prakse koju je dužan odraditi ne stigne ništa drugo niti naučiti i dotaknuti se brojnih drugih područja naše struke.
Kada dobijem pak upit za mentorstvo za stjecanje kvalifikacije Knjigovođa – opet se nalazim pred istim pitanjem – mentorstvo treba trajati 23 sata i kao mentor mogu samo pokazati osnovnu vrstu dokumentacije, naučiti što je obrtnik dohodaš ili paušalist i koja je razlika između obrta, jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću ili društva s ograničenom odgovornošću, te dati opće smjernice u knjigovodstvu. 23 sata? Odlična praksa, zaključujem ja ironično!
Za vrijeme mog školovanja trajno su mi ostali u sjećanju sljedeći predmeti:
Nadogradnja školovanju nakon prekvalifikacije ili srednje škole je upis neke škole koja po novom nazivu, nakon tri godine, nosi naziv Stručni prvostupnik ili prvostupnica zvanja kojeg se završava.
Ali praksa – praksa još uvijek nije usuglašena s teorijom i na žalost moja mentorstva, radi kratkog trajanja, ne ostavljaju neki poseban utisak prema polaznicima i to me još uvijek jako žalosti.
Za računovodstvo moraš biti spreman učiti godinama, umjesto ljubavnog romana čitaš zakone, a nakon godine dana a i više ne možeš se još uvijek zvati računovođom.
Voljeti svoj posao je posebna stvar u kojoj se naučiš vještinama koje ni sam nisi mislio da ćeš ih imati.
Moja praksa je stalna, sa školovanjem i bez nje.
Mentori su mi kolegice i kolege s kojima razmjenjujem mišljenja i neprestano učim.
Na praksi sam još uvijek.
Mirela
Ova web stranica koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi poboljšala korisničko iskustvo. Nastavkom uporabe stranice prihvaćate uvjete korištenja. više
The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.