Nakon dosta burnog tjedna koji je iza mene, ali prepunog pozitivnih vijesti, napretka i uspjeha, dogodile su se i manje lijepe.
Život se pobrine i sam napravi balans. Tako su mene te manje lijepe vijesti zatekle u rastanku sa svojim najmilijima u ovome životu. Jer smrt koliko god bila sastavni dio života, svaki puta iznenadi i ostavi dubok trag – osobito obitelji.
U tim trenucima tugovanja, dolaze mi misli u kojima se prisjeća što sam primijetila, a što se događa kada na primjer jedan branitelj premine. Suborci se svaki puta, baš kao i sam dio vojnog sektora, pobrine da olakša i na prigodan način organizira ispraćaj dostojnim čovjeka.
S druge strane kada premine netko od poduzetnika koji je u zadnjih 30 godina ostavio život u radu, plaćao svih tih godina u proračun države Hrvatske značenja sredstava, stvorio za sebe, naravno i za svoju obitelj puno toga ali i zapošljavao radnike, brinuo se o njihovim plaćama i uvjetima rada, te su od njega živjeli (od nje op.a) mnoge obitelji i uplaćivao u proračun svoga grada – e onda bi bio red da i netko iz obrtničke ili gospodarske komore isto tako pobrine i isprati pokojnika s prigodnim riječima, a obitelji učini i taj tužni čin – važnim.
Zar ne mislite i vi tako?
Ova misao mi se javila dok sam bila na sahrani dugogodišnje poduzetnice u Novoj Gradiški, a koja nije uspjela uživati u svojoj mirovini.
Ovaj blog je In memoriam za sve preminule poduzetnike koje sam poznavala i od kojih sam puno naučila, a danas više nisu s nama.
Hvala vam!
Mirela
Ova web stranica koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi poboljšala korisničko iskustvo. Nastavkom uporabe stranice prihvaćate uvjete korištenja. više
The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.