Studeni
Obično se u studenom donosio novi državni proračun za Novu godinu. Obično bi to bio mjesec u kojem je tijek novca „zapeo“ posebice ako surađujete s nekom od državnih institucija. Obično bi rasprava o novom proračunu trajala danima, izjave saborskih zastupnika zabavljale bi pučanstvo koji su bili ili za ili protiv donošenja istog. Obično bi ovaj proces uključivao pregršt predloženih amandmana, pa bi ta saga, barem ona saborska, trajala danima. Obično…
Obično bi u fokusu najviše bila neka nova porezna reforma, a ova posljednja je zapravo tek još jedna u nizu oko koje mi građanstvo niti nemamo što puno komentirati, osim da porezi nakon dugog niza godina idu napokon prema dolje.
Ali ove godine ništa nije obično, pa tako se novo budžetiranje proračuna niti ne spominje. Do sada sam čula samo o crnim postotcima pada BDP-a i očekivanja kada i kako će isti napredovati u plus. I mjere…egzotične, nimalo popularne. Nešto pametno da dodam? Između radi – ali nemoj živjeti. Diši, ali bez pluća.
Studeni je mjesec u kojem se i inače kao ljudi privikavamo na kraće dane, na hladnije vrijeme. U Slavoniji je period godine kada obavljamo kolinje. Studeni je sumoran, ali ove godine „začinjen“ posebnim začinom – pandemijom.
Ovaj studeni dokazuje poduzetnicima kako se bez države – ne može, no tu tvrdnju uopće ne mogu povezivati s ta dva svijeta zavisna i potpuno suprotna svijeta.
Državni je studeni običan. Poduzetnički je studeni svaki puta drugačiji, sveobuhvatan, brz, prilagodljiv…izazovan. A oni bi da budemo studeni.
Sreća pa uskoro pri kraju. Za njih. Jer će privoditi sve kraju već početkom prosinca.
A pak drugima – studeni je upravo donio nova nadanja i očekivanja. Sveobuhvatno, brzo, drugačije, smisleno, pobjednički.
Mirela
#proknjizime #nedjeljom
