Influencer – ne boj se nije čudo!
Ah ti influenceri – odjeknula je strahovito vijesti ovih dana u raznim našim medijima, što novinskim i radijskim emisijama, a poglavito na društvenim mrežama.
Mislila sam da do sada, već popriličan broj ljudi (barem onih koji koriste društvene mreže) razumiju da to mogu biti svi ali osobito oni koji su na taj način pronašli novi način komuniciranja sa širom zajednicom (ne)istomišljenika na raznim društvenim mrežama.
Međutim, nekako sam shvatila da to baš i nije tako – influenceri su utjecajne osobe (uopće nije bitno po čemu su utjecajni: možda npr. mladi ljudi koji svojim zanimljivim video uracima zabavljaju mlađe generacije) i ako do sada imaju popriličan broj svojih pratitelja, onda vjerojatno postoji i velika mogućnost da se maksimalno trude biti prisutni na mrežama ali isto tako i zarađuju od takvog posla, i još vjerojatnije i plaćaju druge osobe da zajednički rade na kreiranju sadržaju ali i prezentaciji prema javnosti. Potrebno je tu i računovodstvo, grafički dizajn, produkcija, web shop i svašta nešto ovisno u kojem smjeru idu i za što se zalažu. I uopće nije besplatno. Ništa nije besplatno. Probajte.
U mojim godinama, kada se sjećam da je za uvođenje telefonske linije trebalo pravo malo bogatstvo, a fotografije su bile dugo očekivani dar kojeg bih doživjela svega par puta godišnje, kad i sam pokušavaš utjecati na druge o razmišljanju i promišljanju poduzetničkog i računovodstvenog posla, onda moraš biti open minded za nove poslove i nove načine – svega! Marketinga, poslovanja, rada, učenja, kao i svih drugih novih, modernih i postmodernih načina, koji postaju opće prihvaćeni (ili ipak ne?). Pa gle čuda – i pomalo sam upravo na tom putu.
Čujte, široki krug ljudi se devedesetih našao pred jednom velikom dvojbom – zamijeniti pisaću mašinu s PC računalom – i ne moram reći koliki je strah kod radnika predstavljao uvođenje takvog „stroja“ u dotadašnji pogon.
Danas je rad bez računala nezamisliv, kao i interneta, čiju smo „vezu“ skupo plaćali za vrlo malo surfanja. Danas svi radimo putem interneta i jedino nas brine da je veza brza, stabilna i bez poteškoća obavljamo ranije nezamislive stvari. Iako sam već pisala o sličnim strahovima, ovotjedni napad na (nove )poduzetničke snage je za meni nepojmljiv.
Danas sam počela s uvođenjem novog sustava u tvrtku – uopće mi nije svejedno – znam da ću se „boriti“ sa svima i klijentima i radnicima i svima drugima ali moj pogled možda vidi horizonte kojima njima trenutno nisu u vidiku. Sustav će rezultirati boljim učincima rada, boljim procesima, ubrzanju rada i dostupnosti informacija. To je sasvim dobar razlog za učenje i održavanje tvrtkom „živom“. Je li mi je to potrebno?
Sve novo je i meni potrebno, ali ne radi mene nego radi budućnosti gdje ću i ja provesti svoje vrijeme…zajedno s mladom ekipom poduzetnika koja je već napravila velike stvari za svoj biznis.
Pa što se onda bojite vi, novih ljudi novih poslova i budućnosti?
Mirela
#proknjizime
