Rad od kuće
Po preporuci Stožera civilne zaštite RH u prvom valu pandemije Covida-19 bili smo u situaciji kada smo gotovo svi, osim onih službi koje si radi prirode posla to nisu mogle dozvoliti, način rada prilagodili radu suočili smo se s novo nastalom situacijom koja je poprilično promijenila pristup – upravo rado od kuće. Prema Zakonu o radu, rad od kuće nije zakonski prepoznati oblik rada ili bolje rečeno nije do sada bio. Međutim, znate kako se kaže „sila zakon mijenja“ te se tako desilo i ovoga puta.
Trenutna situacija je takva da Zakon o radu predviđa mogućnost rada na izdvojenomu mjestu rada, kada radnik ugovoreni posao obavlja kod kuće ili u nekome drugom prostoru koji nije u vlasništvu poslodavca.
U slučaju dosadašnje regulacije rada od kuće Ugovor o radu bi uz uobičajene podatke koje treba imati, morao još sadržavati i sljedeće: podatke o radnom vremenu, podatke o opremi i alatima potrebnima za obavljanje poslova, a koje je poslodavac dužan osigurati, instalirati i održavati, podatke o korištenju vlastitih uređaja, alata i druge opreme zaposlenika i naknadama koje je u vezi s tim dužan isplatiti poslodavac, isplatu naknade eventualnih drugih troškova povezanih s obavljanjem poslova. Uz to, poslodavac bi trebao nadoknaditi i druge troškove radniku vezane uz obavljanje poslova, a plaća ne smije biti utvrđena u manjem iznosu od plaće radnika koji u prostorijama tog poslodavca.
Kako to propisuje Zakon o radu i Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, bez obzira na to gdje zaposlenik obavlja ugovorene poslove, poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnom vremenu koji, u slučaju da nije pravilno vođena, poslodavac može prekršajno odgovarati.
Ono što nas ovdje zanima je na koji način će država regulirati oblik rada od kuće, obzirom da se pokazalo kao potreba za zakonskim okvirom, a s druge strane ispada da smo svi kolektivno bili u prekršaju.
Smatram da je u ovakvim slučajevima potrebno zaštiti i poslodavca i posloprimca. Za poslodavca je prioritet učinkovitost rada i obavljanje posla u dogovoreno vrijeme, dok posloprimcu ovaj oblik regulacije mjesta rada, pa često i fleksibilnost kod radnog vremena diže kvalitetu života pri upravljanju vremenom i usklađivanju rada s ostalim privatnim obvezama.
Mnoge kompanije u HR, a posebice one koje prodaju intelektualne usluge, prepoznale su ovaj model kao potreban model u radu svojih zaposlenika, gdje bi ova sloboda i povisila produktivnost, iako mnogi na prvu pomisle suprotno.
Nema diskusije koliko se nova zakonska regulativa modela rada od kuće pokazala potrebnim. Ne pošto poto ponavljam, u korist obiju strana – i poslodavca i posloprimca molim!
Mirela
#proknjizime #utorkom
