500 milijuna $

Jutros je u medijima odjeknula vijest o tome kako je odbor izvršnih direktora Svjetske banke odobrio Hrvatskoj dva projekta ukupne vrijednosti od 500 milijuna američkih dolara radi pružanja potpore hrvatskim vlastima u ublažavanju učinaka trostrukog šoka koji je pogodio našu zemlju u prvoj polovici godine.

O kojim se to šokovima radi? Svjetska banka potvrđuje da je COVID-19 jedan veliki šok, posljedica tog šoka je šok pada gospodarskih aktivnosti, a treći šok, od čega su čujem mnogi još uvijek istraumatizirani i materijalno oštećeni jest potres.

Prema CIA.GOV službenim stranicama gdje u izvješćima o državama zvanim FACT BOOK stoji da je Republika Hrvatska ima visinu javnog duga 77.8% of BND (GDR-a), a podatak datira iz 2017. godine., dok je godinu dana ranije to bilo 82.3% od BND-a, te nas ovaj bliži rezultat svrstava na 38 mjestu u svijetu. Dodajmo da smo po ovom izvoru imali BND / po glavi stanovnika 2017. g. 24.700$ ili godinu ranije 23.800$.

Mi se baš ne volimo uspoređivati, a kamoli s duplo manjima od nas, no usporedbe radi recimo da je Slovenija 2017.g. ostvarila 34.500 $ BND po glavi stanovnika, dok im je javni dug 73.6% BND-a.

E pa zašto naša država uzima nove kredite i zašto se dodatno zadužuje? Koliko me sjećanje služi nas dragi, mladi ministar gospodarstva je izjavljivao, kao i premijer, da RH ima novaca i da će prebroditi krizu, isplačivati financijsku pomoć za odražavanja radnih mjesta…pa smo čuli da su počeli novac pretakati iz penzionih fondova u tekuće, s čime se mnogi nisu složili i to s pravom.

E da se vratimo na pojam kredit. Fizička ili pravna osoba, ili u ovom slučaj Republika digne kredit kod neke financijske institucije. Svako posuđivanje kapitala ima svoju cijenu (osim po Šerijetskom Zakonu i u Islamskim bankama), onaj tko posuđuje sredstva suglasan je s otplatnim planom i cijenom koštanja. Za mnoge poduzetnike kredit je sredstvo jer smatraju da ne žele koristiti vlastiti kapital, već posuđivanjem stvaraju novi. E sad…zgodno to zvuči, sve dok se ne desi situaciju kao s američkom sapunicom i napuhanim balonom predanih nekretnina, lanaca kredita bez pokrića, napuhavanja vrijednosti vrijednosnih papira i to sve do trenutka kada taj ogroman balon nije s jednom jako tankom iglom probušen i doslovno eksplodirao da je obuhvatio cijeli razvijeni svijet.

Da, nemamo Euro (još) i nismo u situaciji kao Grčka (još), naši vladajući (vjerojatno) računaju kako će se ionako pola postojećeg(ih) kredita otpisati i kako će uvijek netko uskočiti „u pomoć“ nama malima i jadnima, u koje EU ubrizgava 1.120 milijarde € / godišnje, a mi doprinosimo u EU budžet s 0.451 milijarde € ili 0,89%.

I zato pitama ja vas kuda plovi ovaj brod?

Mirela

#proknjizime #nedjeljom