Zakoračili smo u treću godinu otkako je naša država donijela odluku o razvrstavanju posebnih nerazvijenih područja, te je tako umjesto prethodnih 264 jedinice, prema novom modelu taj novi status ostvarilo 304 jedinice. Donijete su četiri skupine, gdje je moja Brodsko-posavska županija u prvoj skupini županija koje se prema vrijednosti indeksa nalaze u drugoj polovini ispodprosječno rangiranih županija.
Ovo su pokazatelji korišteni u postupku izračuna indeksa razvijenosti propisani Uredbom uključuju: stopu nezaposlenosti, dohodak po stanovniku, proračunski prihodi jedinica lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave po stanovniku, opće kretanje stanovništva, stopa obrazovanosti, indeks starenja.
Pitate se ma o čemu ovo Mirela piše? Čemu ova tema?
Radi se o životu, djelovanju, poslovanju, klijentima, likvidnosti, opticaju novca u svakodnevnim transakcijama, kvaliteti života, zaposlenosti i nezaposlenosti, besparici, odlasku mladih u mjesta u kojima vide svijetlo na kraju tunela… Govorim o stanju uma koji se pre dugo vuče poput koje kakve trakavice i iz toga zdravlja nema, govorim o tome da smo zreli za naprijed i dalje, o tome da sve uvjete imamo servirane na dlanu, a ne koristimo ih.
I dok čitam zanimljiv intervju poznatog profesora na poznatom na fakultetu o tehnologiji i njenom (ne)korištenju i razmišljam gdje smo svi skupa?
Lijepo je živjeti u gradiću poput moje Nove Gradiške – ugodno mjesto za življenje, nema nas puno pa je to ipak prednost – ne brinem se za djecu – uvijek su pod budnim okom društva. Spremni smo pomoći jedni drugima (iako bi mnogi rekli da i nije tako). Mogućnost bavljenja nekim sportovima osim onih osnovnih je ograničena, ali napredujemo…no ako odete koji kilometar dalje (u okolicu od 20-tak kilometara) nalaze se mnogobrojna sela (mnogobrojna sada samo po kućama ne i po stanovništvu) i da morate imati prijevozno sredstvo, tada shvatite da tek tamo riječ : nerazvijeno područje.
Internet – npr. nema neku brzinu ali “pucanje” veze s ostatkom svijeta je promjenjiva stvar. Društveni život je ograničen na one koji tu borave, žive – na njihovu želju da podijele sa susjedima sve ono što ih zanima i ne zanima, a ako postoji lokalni nogometni klub, kulturno umjetničko društvo i jedan kafić + vjerski objekt to je vrhunac događaja za sve generacije. Također ne možete očekivati niti da sve mobilne mreže rade – eventualno jedna. Ako su sela bliže nekom graničnom prijelazu sa susjednim nam državama – tamo više i odlaze – jer trebate imati prijevozno sredstvo ili novca za autobus, koji je poprilično skup, da bi si uopće priuštili odlazak u svoj grad kojem naoko gravitiraju. Tako se djeca školu u gradovima koji imaju đačke domove i njihov život postaje sve udaljeniji od sredine u kojoj su odrasli stoga se rijetko i vrate.
Nastavljam s čitanjem intervjua i mislim si – daj čovječe napiši mail – i reci mu HELP – POMOĆ! Intervju je o tome kako smo slabo iskoristili tehnologiju. S moje strane gledišta – nismo je uopće iskoristili, a ja ću napisati svakako e-mail, bar da ga uživo poslušam na kojem predavanju.
Znate li da je naša divna Slavonija fertilno područje kapaciteta proizvodnje usjeva i plodova da nahrani područje cijeloga Balkana? Čini li se sada nelogično da ne uspijevamo nahraniti niti sami sebe?
Razvoj svijesti i tehnologije je ono za čime žeđamo!
A što dolazi nakon što se osvijestimo? – Akcija ljudi, jer bez sjetite se one biblijske „i riječ je djelom postala“.
Mirela
#proknjižime #utorkom
Ova web stranica koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi poboljšala korisničko iskustvo. Nastavkom uporabe stranice prihvaćate uvjete korištenja. više
The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.