Savjetovanje pri vođenju Udruga
U životu jedne računovotkinje ili računovođe odnosno računovodstvenog servisa, a osobito u ove dane, sigurno se dogodi jedno veliko prosvjetljenje. Pitate se koje? Upravo ono o novčanom tijeku svake općine i naše domovine.
O Vilo moja! Ti tvoji novčani tokovi imaju uistinu čudan način protočnosti, a osobito kada se radi o Udrugama koje svako selo barem jednu ima.
Jasno je kao dan – svi promičemo te naše tradicionalne i ine vrijednosti s kojima se hvalimo. Imamo i pravo s obzirom na to da su ta bogatstva uistinu velika. Ono što mi stvara uputnike iznad glave jest pomisao „a gdje to sva ta naša lova otječe“.
I ne nije to samo zbroj kilometara naših čistih rijeka – to je zbroj udruga koje egzistiraju. Ni manje niti više, na današnji dan 3. veljače 2020 to je sveukupno 51.684. I nema tu čega nema – od sportskih, tehničkih, socijalnih, informatičkih, bioenergetskih, dječjih, umirovljeničkih, zabavnih, liječničkih, oboljelih, etničkih, vjerskih, alternativnih, vatrogasnih, glazbenih, braniteljskih, navijačkih, novinarskih, europskih, hrvatskih, umjetničkih, vinarskih, poljoprivrednih, studentskih… ovo nabrajanje bi moglo trajati, a poanta mojeg bloga je svedena u pitanja: „Trebaju li nam toliko broj Udruga. Znaju li Udruge svoje dužnosti kada ih osnuju?
Njihovi statuti revno nam kazuju s čime se će baviti, no obveze koje osobe koje osnuju iste, iz mog kuta viđenja, teško razumiju. Najbolje to u mom svijetu upravo pokazuju dani kada dolazi vrijeme za predaju izvještaja, a čini se da bi trebali biti peace off cake, no nisu jer evo treba se prijaviti za silne natječaje lokalnih zajednica, općina i županija.
Uz tih mojih 5 minuta teško mi je da upravo odgovorne osobe ne upozorim na sve evidencije koji pri tome trebaju imati (pa blago gledam kako se pojavljuju nad njihovim glavama upitnici u raznim bojama) i teško mi je a da im ne kažem , da se bez računa, čak niti u udruzi – ne računa – jer je takav propis, a propisa se treba držati.
Ili ipak ne? Možda ipak ne – što je ipak par tisućica iz proračuna ionako osiromašenih općina – a taj naš identitet je važan kao i potrebe koje članstvo silno ima.
I da, tih mojih 5 minuta, ne bi trebalo ništa platiti jer to su udruge koje nemaju novaca, pa što sad računovodski servis želi da naplati usluga, kao što ja sve moram platiti ili da se prijavim na neki natječaj?
Možda i osnujem udrugu, najbolje neprofitnu. Bavit će se savjetovanjem u vođenju knjigovodstva udrugama? Pa i nije mi loša ideja!
Peace off cake!
Mirela
#proknjizime #utorkom
