Da nema izbora moj život bi bio Švicarska

Blog ProknjižiMe bogatiji je za blog vikendom i sve ono što želim podijeliti s vama na teme koje se ne tiču struke direktno, no tiču se našeg društva i kako funkcioniramo u istom. Želja mi je „počastiti“ vas s temama iz našeg okruženja, onime što se dešava, onome o čemu prenose mediji i onome kako druge strukture vlasti i države utječu na naše živote.

Rekla bih da je moj život „Švicarska“, no sada dolazi ali. Moj život bio bi „Švicarska“ – da nema izbora! O kakvim izborima pišem? Momentalno postoji velika vjerojatnost da su pregovori prosvjetara i vlade gotovi ili pri kraju, te da je „period štrajka“ iza nas što bi značilo da nam se opako približava nova tema – to su predsjednički izbori koji se ovoga puta održavaju 22.prosinca 2019. godine diljem Lijepe naše.
Uzimajući u obzir da smo mi takva nacija koja velikom brzinom zaboravlja da je do štrajka u prosvjeti ikada došlo, i to ne radi malih plaća već radi neadekvatno postavljenog sustava, sve to pada naglo u zaborav i stižu nam na velika vrata, što drugo do izbori i to predsjednički izbori. Nova nepresušna tema koja će nanovo okupirati, zabaviti, a potom i podijeliti narod (bit će da narod uživa u podjelama), a kako političke strukture poznaju psihologiju ovog naroda, sljedeći korak nam je poznat – dajmo narodu novog materijala ili kako su još stari Rimljani govorili „Panem et Circenses“ ili nama fraza poznavati kao „kruha i igara“.

Moj odlazak na biračko mjesto i aktivno sudjelovanje u procesu izbora ovdje nije bitan. Ono što me muči jest pitanje: „zašto nas tako malo izlazi na izbore“?Da li bi trebalo uvesti obvezu glasanja na svim izborima kako ne bismo i dalje imali izgovore poput – nemam za koga glasati; niti jedan kandidat nije moj izbor ili razočarani smo previše da bi izašli na izbore…nemam vremena u pripremama smo za Božić…nastavi niz…Bili vi razočarani ili ne – izbori će se održati s vama ili bez vas! Isto tako novac koji je namijenjen za izborne kampanje će biti potrošen – otišli Vi na glasanje ili ne!

Od kada je Republika Hrvatska postala samostalna država osobno sam svaki puta bila na izborima bez obzira o kojim izborima je bila riječ. Za one koji nisu upoznati, imala sam i sama priliku sudjelovati kao kandidat na izborima i mogu samo priznati da je jako zanimljiv osjećaj pripremati se za takvo što i čekati rezultate istih. Upravo zbog dobre izlaznosti građana moga grada imala sam priliku obavljati dužnost zamjenice gradonačelnika i to mi je bilo vrlo korisno iskustvo.

Isto tako kada razgovaram danas sa svojim sinom koji ima 17 godina i kaže da mu je žao što nema već 18, pa da i on po prvi puta „ubaci“ svoj listić u glasačku kutiju – vidim koliko je važno mladom čovjeku objasniti da i njegov glas vrijedi! Vrijedi i Vaš jeste li to zaboravili? Trebam li svome sinu reći da je glasanje glupost?! Sinova i moja mišljenja se razlikuju, no na sreću možemo otvoreno razgovarati o programima koji nam nude naši kandidati. Drugačije niti ne razmišljam jer važno je imati slobodu, a najlakše se baviti kritikama i ništa ne poduzimati.
Shodno tome dijelim mišljenje da samim svojim ne odlaskom na glasanje zatiremo one koji su nam pružili mogućnost izbora – jer samo neka tri desetljeća prije – to nije bilo moguće. Je li vam je zaista toliko svejedno? Meni nije niti će ikada biti, a mom veselju ne bi bilo kraja kada bih vidjela da čak moj kandidat nije pobijedio nego je premoćno, u glasovima, pobijedio netko drugi – tada bih znala da smo budni i ne prepuštamo sve sudbini. Prihvatila bih izbore većine.

Ja ću izaći na izbore – možda zvuči naivno – a Vi?

Mirela
#ProknjiziMe #vikendom