Priča o “mitskom” biću zvanom Poduzetnik – drugi dio

Drugi dio

Ovaj blog drugi je dio priče o „mitskom“ biću zvanom Poduzetnik. U prvom dijelu pozabavila sam se s profilom ovog „mitskog“ bića koji je uložio svoje znanje i imanje, sve što je do tada u životu stvorio i akumulirao i to sve s jednim ciljem – da svoj  poduzetnički pothvat pretvori u poslovnu aktivnost od koje može egzistirati, a potom i pristojno živjeti.

Svaki poduzetnik svoju ideju vidi kao omjer uloženog i dobivenog, gdje bi vremenom poduzeti rizici trebali postati isplativi. Njegova neustrašiva borba tu ne prestaje – u slučaju veće potražnje za njegovim proizvodom ili uslugom odlučuje se na zapošljavanjem radnika. Osim što će u određeno zadano vrijeme isporučiti traženo prema svojim kupcima svjestan je potrebe za pronalaženje novih kupaca, no  svjestan je i odgovornosti koju nosi zapošljavanje djelatnika. Naš poduzetnik nije više samo samozaposlena osoba već je i poslodavac, a kada postaneš poslodavac tada imaš i nove obveze. Rokove za ispravnu prijavu radnika na mirovinsko i zdravstveno, podatke o zaposlenicima čuvati u skladu sa zakonima, osigurati zaštitu na radu, voditi evidenciju o prisutnosti na radu, osigurati sredstva za isplatu plaća, voditi i učiti zaposlenika zadatke koji su potrebni za svakodnevno poslovanje…

Stanimo malo. Imam jedno pitanje za sve vas, kojeg ste mišljenja; što se dogodi ako jedan privatnik – poduzetnik ne uspije naplatiti svoja potraživanja od kupaca, a treba isplatiti plaće radnicima?

Ponuđeni odgovori:

1. Jako je sretan, neka država čeka jer čeka i on naplatu od kupaca kojima je isporučio robu ili uslugu.
2. Razočaran je i pita se kako dalje. Nerijetko u takvim situacijama ne spava noćima i traži nove načine za izvorima financiranja.
3. Nema točnog odgovora.

Pravi poduzetnik će stati i razmotriti svoje opcije, a može se dogoditi da svoj posao nakratko i  zaustavi i nakon nekog vremena pokrene sve aktivnosti ispočetka. Jer, tko mu je kriv? Nitko,  jedino i opet on sam!

U situaciji u kojoj mu je posao naoko krenuo i u fazi je kada zapošljava ljude. Rekli bismo nije to mala stvar, no to i znači da su mu troškovi veći pa onaj spomenuti plus ne ide njemu u džep nego se preljeva u nove uloge koji su potrebni za uspješan razvoj poslovanja.

Uz sve te aktivnosti što poduzetnik obavlja, potrebno je voditi brigu i o dokumentaciji, treba sve račune pripremiti i predati na obradu u knjigovodstvo, treba poplaćati sve što knjigovodstvo kaže da je obveza; mjesečno ili godišnje, treba dogovoriti rokove s kupcima, treba poslati nove ponude, treba osigurati dobre uvjete rada, kako za sebe tako i za druge, treba poplaćati sve druge račune, treba odgovoriti na mailove i treba odraditi sve dogovoreno, i još puno toga Poduzetnik treba i treba…

Dan prođe jako brzo, a moj Poduzetnik vjerojatno ima obitelj i prijatelje kojima je isto potrebno njegovo vrijeme kao i njemu samome ali sve ovo što sam nabrojala neki puta stane u sve one sate u danu u kojima Poduzetnik ne spava – ono malo sati sna je dovoljno da se regenerira i svoje misli usmjeri prema novim poslovnim uspjesima. Nije imao puno vremena čitati i slušati vijesti iz nesvijesti jer o njemu ovisi sav uspjeh njegove priče. Ne stigne imati hobije, ne stigne se družiti koliko bi htio, ne stigne dovoljno brinuti o sebi…

Kako se ovom opisu Poduzetnika „mitskog bića“ bliži kraj, postavljam pitanje; kako bismo definirali u kojem trenutku je poduzetnik postao uspješan?

Odgovorila bih; u trenutku kada je on to sam odlučio – i njegov uspjeh se ne možete mjeriti niti u novcu niti u zaposlenicima niti u kupcima niti stanju na računu – sve je na odluci ovog „mitskog“ bića – Poduzetnika.

Poduzetnici koji žive u mom okruženju i s kojima se susrećem svakodnevno rijetko su u vijestima, njihove priče traju već godinama i na svoje poslove dolaze rano ujutro kao da rade kod nekoga drugoga, a ne kod sebe, njihovi uspjesi sadrže puno neprospavanih noći i borbi koje nitko nije ispričao jer su svjesni da je u njihovim rukama sve što postignu. Teško se može s njima poistovjetiti netko tko to nije prošao i teško je ispričati kakve sve nedaće mogu zateći pravog poduzetnika. Međutim upravo među njima možete pronaći uzore u svakom smislu riječi, njihova skromnost dolazi do izražaja tek ako im date priliku da ih upoznate, a njihova požrtvovnost je osobina koja se kao učenje može ponuditi mladima.

Sretno Vam i dalje bilo dragi moji poduzetnici – ova zabava od života bila bi mi sumorna da nije Vas – i nema veze ako drugi ne pitaju kako Vam ide – ja ću pitati!

Čitajmo se na #proknjižime #utorkom!

Mirela