Potres poslovanja

Dragi moji,

Prije svega cijelom području Zagreba i okolice koja je jutros doživjela jaki potres želim poslati svoje misli suosjećanja i zahvalnosti da je situacija ipak pod kontrolom.

Sljedeće što želim je poručiti njima i svima ostalima jest #ostanitedoma!

Od utorka do danas prošlo je samo par dana, no životne navike svih nas naglo su se promijenile, i to u svakom segmentu naših života.

U životnom smislu – djeca su počela sa školovanjem putem on-line servisa i putem TV programa; u tjednu iza nas, dio gospodarskih djelatnosti je prestao s radom, servisi koji su važni za funkcioniranje svih nas još uvijek radi pod uvjetima koji su još prije tjedan dana bili dio izmišljenih scenarija. Nezamislive čine se sve mjere koje smo dužni pratiti, ali prijeko potrebne kako bi sačuvali zdravlje svih nas. U situaciji smo kada moderno društvo 21.stoljeća doživljava pandemiju na svjetskih razmjera kakva se ne pamti zadnjih 100.godina!

Poznato je svima kako naša država nije mnogoljudna zemlja, razasuti smo po svijetu kao „rakova djeca“,  ljudi se vraćaju svojim domovima iz raznih krajeva. I dok smo se pomalo vraćali svojim kućama, privikavali se (i privikavamo se) novom načinu života, u gospodarskom smislu počinjemo osjećati posljedice koje će ostaviti dublji trag. U ovom trenutku je teško donijeti procjenu u kojim razmjerima, no te procijene puštam ekonomskim analitičarima, a sebe ostavljam u računicama za mikro i male gospodarstvenike u Hrvatskoj. Naša zemlja ionako nije doživjela veći ekonomski procvat od samostalnosti jer su većinu gospodarskih odluka donosili oni koji su bili usmjereni na političke angažmane pa su svojim odlukama zapravo unazadili i ono malo gospodarstva koje se razvijalo.

Od rata koji je sam po sebi ipak najgora stvar koju sam doživjela (do sada) krenuli smo prema modelu tržišne ekonomije (s primjesama razmišljanja iz socijalizma – kojeg nikako da se riješimo!!!) , odmah smo doživjeli svjetsku gospodarsku krizu koja je ionako labave noge našeg  gospodarstva dovela opet na početak. Oporavak u malim sredinama poput moje, nije niti završio kako spada, a otvorile su se granice EU država i počeli smo gubiti radnu snagu i školovano stanovništvo. Svi znamo (i vidimo ) da sve što se trebalo financirati iz proračunskih sredstava nije dobro uloženo – niti policija, niti školstvo a kamoli i zdravstvo…Pa o kakvom gospodarstvu mi tu pričamo, s poduzetnicima kao predvodnicima?

Onima kojima su Zakoni objavljivani u Narodnim novinama, ali si trebao pričekati da te novine i izađu i da u miru pročitaš Zakon i datum stupanja na snagu ili ovima koje se danas čitaju i Zakoni odmah stupaju na snagu? Ubrzali smo nema što – bravo za nas i za digitalizaciju – samo koliko se to Zakona sada donosi i kakav im je učinak s obzirom na to da svaki od tih Zakona prati niz administracije uz koji dodatni obrazac (pročitajte moj blog o predaji obrazaca za male poduzetnike ovdje).

Nakon svega pokucala nam je na vrata i gospođa „Korona“ – za gospodarstvo najubitačniji virus na cijelom svijetu.  I nakon što je većina uslužnih djelatnosti prestala s radom – na stol su nam ponuđene mjere koje bi nam trebale pomoći u očuvanju poslovanja kao i u očuvanju radnih mjesta.

Odmah da Vam kažem – hvala ja ne bih!

Recimo to i ovako – u mom servisu se rade obračuni za 600 ljudi (zaokružit ćemo brojku). Vladine mjere koje nude poslodavcima su sljedeće; isplata djelatnicima minimalne plaće od 3.250,00 kuna, a nama poslodavcima odgodu (samo odgodu) plaćanja doprinosa.

Država je brzo računala svoju računicu. Jeftinije je državi postupiti tako, no da poslodavci daju otkaz zaposlenima na Ugovora o radu jer bi i tada država morala isplatiti 70% od prosječne neto plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca svima koji imaju pravo na to.

Od svih 600 djelatnika kojima se obračunava plaća samo par ih ima onu minimalnu, svi isplaćuju puno veće plaće, ali neka je prosjek isti . Pa pretvorimo to u brojke:

600 plaća x 3.250,00 kuna iznosi 1.950.000,00 kuna. Eto to bi bio trošak države, ali nama poslodavcima ostaje – dug!

Dug za doprinose koje ćemo morati platiti za 3 mjeseca (ili šest), a ne znamo kada ćemo uopće početi raditi i zarađivati?

Pa tako recimo da poslodavac koji zapošljava 600 ljudi pristane na mjere države, obračuna doprinose na minimalni bruto – ostane dužan u prvom mjesecu državi iznos od 889.500,00 kuna, to multiplicirajte s 3 ili u još gorem slučaju i više mjeseci. Dug za jedan mjesec iznosi pola iznosa od onoga što je država dala. I sad uzmite da ćemo početi raditi za npr. tri mjeseca. Jer prvih par dana možemo očekivati da ćemo doći u kafiće i pozdraviti jedni drug, nakon par dana sve će biti po starom, i to je iz kuta sadašnjeg razmišljanja…, a koliko će se dug gomilati za svaki dodatni mjesec… Druge mjere ćemo morati dokazivati putem raznih dokumenata koje već imaju.

Na kraju ovog bloga #proknjižime bitno je istaknuti da će se poduzetnici morati okrenuti nekim novim poslovima i uspjeti u svojim planovima s novim poslovnim aktivnostima, a dodajem da će se i dio „zaštićenih sektora“ isto morati odreći svojih plaća. Ne, nije mi namjera biti kritična – ali potres pravi ovaj današnji se dogodio bez ikakvog upozorenja – a onaj „korona-gospodarski-potres“ što nam dolazi govori glasno – tu sam!

Bez obzira na to što nas čeka sutra – ostanite negativni na Covid 19 i pozitivni u svakom drugom smislu.

Mirela

#proknjižime #nedjeljom

Ova web stranica koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi poboljšala korisničko iskustvo. Nastavkom uporabe stranice prihvaćate uvjete korištenja. više

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close